Ovih dana intenzivno pregledam svoj blog, te kakav je, te gdje će šta da stoji, a ono najvažnije - šta će tu da piše, nekako, mi promiče. Nekoncipiran koncept ili možda strah? Koncepte uvijek pokvarim, ako ih i napravim. Onda mora da je strah. Samo jedan čovjek je čitao moje pjesme. I samo on sluša moje misli. Da li to treba dijeliti sa svima?
Ali šta je to pisac, ako se ne čita, šta je to misao ako ne odjekne u prazno?
Neka mi bude srećno.
Blog će, dakle, da zamijeni sve one sveščice koje čuvam od memle, od selidbi, ratova...
Vidjećemo...
Ali šta je to pisac, ako se ne čita, šta je to misao ako ne odjekne u prazno?
Neka mi bude srećno.
Blog će, dakle, da zamijeni sve one sveščice koje čuvam od memle, od selidbi, ratova...
Vidjećemo...
