Pepeljuga

U meni, već odavno, u sjećanju, živi jedna slika, jedna priča. Priča o danu provedenom na psihijatriji. Preda mnom je stajala, kičasto obučena, jedna od pacijentkinja. Na licu tona šminke, crven karmin na usnama, i krug od njega na njenim obrazima, što se često viđa i na damama van bolničke ograde. Od tada nema više ništa protiv toga, uvijek pomislim da je problem negdje dublje.
Šta li je vidjela na mom licu, šta joj je ulilo povjerenje da priča svoju priču, tiho, da ostali ne čuju? Počela je histeričnim smijehom, valjda da stvori alibi, ako vidi u mojim očima da ne razumijem. Nije me zavarala, i moje oči su joj rekle da ću razumjeti. Počela je priču, tu, u čekaonici, ispod iscjepanih stranica slikovnice na zidu, za koje sam se pitala otkud tu i zašto su ispreturane. Moj obični, zdravi razum, nije shvatao zašto su bile poredane bez ikakvog reda, naopako, drugačije od onoga što sam ja o Pepeljugi zapamtila. Vidjela je da ih gledam i rekla da ih je on polijepila tu. Baš tu, u čekaonicu, na čekanje. Kao da je htjela da se susreću tu sa njom unutra i sa njom izvana. Slušala sam je. Nemaju sve bajke srećan kraj. Rekla je: Bila sam princeza, srećna, lijepa, obučena kao princeza. Mama je bila živa. Imala sam svog princa i voljeli smo se. Išla sam na balove, bila srećna. Onda je mama umrla. Maćeha se uselila kod nas. Izlaz iz svega sam tražila u balovima sa svojim princom i bila princeza, srećna, lijepa, obučena kao princeza. A onda je on otišao...
Pogledala me je zavjerenički i rekla: eto, ja sam ih poredala kako je to išlo kod mene. Ona i princ gledali su me sa vrha piramide od stranica slikovnice na zidu.
Otpuhnula je dim cigarete, popravila mini suknju. Pomislih, razum se gubi, ali ne i instinkt. Ušao je drugi pacijent, i moja Pepeljuga me pogledala tužno, i povinovala se njegovim dodirima. Krenuli su. Nasmiješila sam joj se i pozdravila je. Kočije su postale bundeve. Bajka je prestala. Trebalo se vratiti u kolotečinu, i ona je to bolje od mene znala.

2 comments:

  1. Odavno pokusavam ostaviti komentar,ali ne uspeva mi...mozda cu sada biti bolje srece...
    Svaka tvoja prica mi se dopada....
    Pune su zivota i bogatstva misli..uzivam citajuci..

    ReplyDelete

Najčitaniji postovi