Pisanje liječi

Kažu, pisanje liječi. Ako ne liječi, ono olakšava. Hajde da probamo.

Da li je pisanje olakšavajuće, jer je razgovor sa samim sobom, ili je pisanje lijek, jer, eto, pruža nam nadu da će nekad neko pročitati i razumjeti. Briga me za druge da li će razumijeti. Hoću ja da razumijem. Hoću ja da znam. Hoću da vidim šta mi je. A znam tačno šta mi je. Pisanje olakšava...
Ja mislim da pisanje suočava, onako kako je Meša Selimovći mislio kada je rekao: gledam u riječi, nišane misli. Zato olakšava, jer je ono što napišemo nišan. Nadgrobni spomenik jednoj misli. I zato je lakše, jer te misli više nema. Samo, da li je lakše i kad je misao lijepa? Treba li lijepoj misli nišan?

Pisanje liječi... Ponekad bih da pišem, da neku misao zarobim u stih, ali i stihovi budu prozni. Kod mene je sve nekako epskih razmjera, lirika miruje.

Panta rei, reče, dva puta u istu vodu ne možeš zagaziti. Možda je i bolje da je tako.

2 comments:

  1. Prije svega, dopada mi se novi dizajn bloga (možda i nije baš novi, ali nisam ovde bio neko vrijeme :(

    Stari je bio potpuno konfuzan, previše tekstova na početnoj strani..ukoliko budeš pisala redovno i ostavljala linkove, ovaj blog uskoro će da napravi čudo ;)

    A najviše zato što ti umiješ da pišeš (zbog kakvih god razloga da pišeš ;) Ovaj post to potvrdjuje ;)

    Srećno s nastavkom blogovanja ;)

    ReplyDelete
  2. Tačno tako, dobro ste opisali

    ReplyDelete

Najčitaniji postovi