ALETHEIA: 2013

Pretvaram se u cutanje. Cutanje o svemu, i sto je najcudnije u cutanje o sebi. Cutim i o sreci. Dobro, o bolu sam uvijek cutala. Mada nikad nije boljelo ovoliko. Ispruzene ruke...samoca...i samo jedna zelja...moja djevojcica...

to sam ja

Jednom, mozda ce moja realnost odbaciti mastu i ostati samo surova. Mozda. Do tada uljepsacu svaki svoj tren, jer imam pravo na svoj svijet. Da toga nije davno bi dodjavola otislo sve. Ali ne dam ovo dijete u meni. Ne dam. To sam ja kad nisam sve ono sto jesam.

nenavikla

Nenavikla na tugu...nenavikla na bol... Nenavikla ja se navikavam.

nedostaješ mi

Kisa...mirisi s jastuka... neispjevane pjesme...sve bih to mijenjala za sunce ispod tvojih trepavica i miris tvoga zagrljaja. Nedostajes mi.

nema utjehe u prolaznosti

Sve ce jednom proci... To mi ne daje utjehu. Ne zelim da sve prodje. Ne zelim da ljubav i zivot prodju. Zelim se radovati i voljeti poput djeteta. Ovo dijete u meni zeli u tvoj zagrljaj. Ovo dijete u meni zeli srecu i ne voli ovu zenu sto ga gusi ponekad. Za tebe, pomiricu ih.

život je...

Zivot je nesto razlicito od onog sto sam mislila da jeste. Sto sam zivjela i zeljela da bude.

ja postala majka

Sad, kad pregledah sve svoje postove, shvatih da nisam pisala o najdivnijoj, i najvaznijoj od svih cinjenica - cinjenici da postala sam majka. 4.12. na svijet sam donijela jedno maleno, predivno bice. Kazu, kada se rodi beba, rodi se i mama. Izmorena i nesigurna, uplasena i neispavana u babinama, a i malo poslije njih nisam stizala da mislim o tome. Ali sad vidim kako je to u biti istina. Kako je bit istine istina biti :) Rodila sam se i ja. Neka nova, neka stara, neka luda, neka pametna, kako god, rodila sam se i ja sa njom. Tu nema dileme. Jos dok sam je nosila, pitala sam se kako cu podici dijete.Hocu li znati? Ja, za koju mislih da sam gruba, nimalo zenstvena, nimalo kao druge kvocke oko mene - ja rodih djevojcicu malenu. A ona, ridja, njezna, malena, sva na dlan stane. Tu sam oplakala prvi put. Uplasila sam se kako ce bebi biti kraj mene. Hocu li sve znati? Dise li? Da li je hranim dobro? To ona zbog mene place i kaki, ja sam nesto pogrijesila. Da li me voli? Zna li ko sam ja? Da, ja se uvijek pitam, dok svi oko mene zive :) A onda je moja mala princeza malo porasla. I svasta se oko mene desavalo. Desava se i sad. Ali sam odlucila da uzivam sa njom svaki dan. Da nisu glupe sve one zene koje su mi govorile da se samo djetetu posvetim, da sve ostalo nije bitno. Dobro, ja to ne mogu da postujem bas tako, jer ja opet nisam kao druge, da petoro djece rodim. I otad uspijevam sve. Sve stizem. Sve mogu. Uprkos svemu. I gledam je malenu, savrsenu, moju. I srecna sam. I hvala Bogu za to.

htjela sam reći

Zatvor sa tobom je bolji od slobode bez tebe, htjela mu je reci jedne veceri. Ali kako da mu kaze, kad joj nece vjerovati, jer ga je povrijedila. A samo to je istina. Sve ostalo su losi trenuci, ludila, krize,ljubomore, gadosti. Sve ostalo je svakodnevica gdje se covjek bori,nagomilava grijehe, pada, ustaje. I gdje je ljubav tako rijetka, da za nju treba da se bori do posljednjeg daha, jer bez nje ni dah nije dah.

po jedno sjećanje

Za svaki dan tvoga odsustva, ja izvlacim po jedno sjecanje na nase jutro, na nase podne i po jedno na nase noci. I zivim od toga, do dana kada ces doci.

da zaboraviš

Toliko sam poželjela da sam kraj tebe da mi staviš glavu na grudi i da ti kažem da je to sto čujes samo tvoje i da te milujem dok ne zaboraviš sve loše stvari, sva razočarenja, sve loše kombinacije života. Da zagrljeni ćutimo dugo dok iz tamnog oka ne sklizne suza ili želja. Ali ne vidim ti oči, daleko si ovaj put i mogu samo da slutim ljubiš li mene još ili ... počinjem da volim i tri tačke ja, koja nikad ne voljeh nedorečenost

jos jedna moja misaona pjesma :)

rijeci bi tekle tecno cuteci cutanje cutljivo dubinama dubokim duboko

on putuje

osjecam jos tvoje prste pod svojima kad smo izvlacili ruke iz dodira peku jagodice u koje sam se pretvorila u zelji da duze budem uz tebe kad su se vec tijela odvojila

Oblačim se kao da ćeš doći

Oblacim se kao da ces doci
biram najljepse haljine za tebe
sminkam se pazljivo
za tvoje oci
oblacim se kao da ces doci
vec biram mjesta na koja cemo ici
dok kazaljke sljepljeno gledaju u mene
oblacim se kao da ces doci
ne zelim nista vise da znam
oblacim se kao da ces doci
najljepsa na svijetu
sama stojim
u ogledalu
sija suza u oku
i zjape prazne ruke
i netaknut karmin

prosipanje

Prosu se suza utabanim putem oprost moleći na usnama slanog jutra

isplakane riječi

Postoje neke stvari neprevodive u rijeci. Zato ih ne mogu reci, vec samo isplakati.

bezdan

Koliko ima do dna dna? Ima li igdje kraja bezdanu? I nije dno ako je bez-dno. Neprebol je prava rijec.

aniticipacija

Nije nimalo lako zivjeti sa mogucnoscu anticipiranja i predosjecanja stvari. Trebalo bi da je lakse kad \nas bar dio istine, ali nije.

Jednom, sve će ovo biti samo uspomena

Jednom, sve će ovo biti samo uspomena. Blijeda, tužna, srećna, gorka - ko mari. Biće uspomena. Ali, da bi nešto postalo uspomena, ono treba sad da se proživi. Da bi moglo postati prošlost. A od toga kako se sad proživi, zavisi kakav će okus imati u budućnosti. Jer, samo u budućnosti, ovo sada može biti prošlost. Zašto mi nije nimalo lakše zbog toga što to znam? Zašto ne mogu onda da podesim ovo sada u kvalitet koji mi odgovara, da bi mi spremnik za budućnost bio krcat srećnom prošlošću. Zašto? Pa, izgleda da je teško živjeti po logici. Barem po mojoj nije nima lolako, jer se, najčešće, moja logika razlikuje od tuđih logika. Nije logika nešto univerzalno, iako su me tako učili. Nema šanse. Da jeste, i meni bi bilo lakše. A nije. Živiš tako. dišeš, piješ, rasteš, sereš, debljaš se, mršaš, stariš, sijediš itd. i kao to je to. Bojiš dane nekad prema sebi, najčešće prema drugima. I misliš to je život. Kako postaješ stariji tako prepisuješ od drugih, pa bi ti, onda,kao, trebalo biti manje žao kad je kod tebe nešto kako ti nećeš. Pa se porediš. Pa se tješiš. Pa jedan dan zavaraš drugim. Potiskiuješ. Premazuješ bojama koje ti trenutno odgovaraju. Ili drugima. I tako prođe neko vrijeme. Onda se osvrneš. I vidiš da je dragocjeno vrijeme prošlo. Da je sada prešlo u budućnost i postalo prošlost. I da nije lijepo. Ili nije tvoje. Da si bio nešto drugo, a ne ono što si htio da budeš. Ili treće, svejedno. I sada ti u budućnosti nije ugodno. Možda nije bilo ni tad kad je bilo sada. Tako prolaze ljudske godine. I muške i ženske. Samo što ženske prolaže malo brže i drugačije. Žensko sada traje kraće, jer je žensko sada višer orijentisano ka budućnosti. Valjda žensko sada uvijek više i brže ide u budućnost da bi postalo prošlost. Žensko sada je puno kompromisa i zato sada ni tada nije sada već potencijalno buduće. Na žalost. Tako se nakon nekog vremena nađeš zaglavljen u tom vakuumu između sada i biće. I za tili tren tvoje prođe. Ili ga svjesno žrtvuješ za ono što će doći. A ako ne dođe, onda se to zove život.

ALETHEIA

šta?

volim te nepoznato

znaš li?

djevojčica

pad i let

nije više ljubav

Sve je lakse

Iscekivanje