Kamena poezija

Kamenu omču stavljam
hladnoća kamena
što šumi davnim rijekama
meni oko vrata

Jutarnja...

Prihvatila sam ovu sebe. Više se ne borim i ne pokušavam da nešto uljepšam ili naružim. I mogu reći da je to tako divno, iako to mrzim, mislim, tu riječ divno. Jer je ta riječ glupa i prazna. Po mom mišljenju. I može da se koristi samo u određenim situacijama i nikad više.

Inače neke riječi treba ne koristiti često. Da ostanu tajne i svete. I posebne.  Barem to meni ima smisla. To je važno. Kao što je važno ne konzumirati često nešto ili nekoga što ti izaziva riječi. Ne samo riječ divno. Nego i neke druge riječi.

Od riječi sve potiče. Misao je riječ. Jer mislimo riječima. Pa i kad mislimo sikama, imamo riječ za to - slika. Sve je prvo riječ. Da ne kažem logos, da se ne zapetljam, jer mrzim da filozofiram rano ujutro. Da je veče, možda bih i mogla. Jutro je rezervisano za realnost. Svijetlo je i može da podnese tamu.

Noć. Noć je već nešto drugo. Ona traži filozofiju. Traži svjetlo, bar kap svjetla,  jer ne može sama sebe da podnese. Radi harmonije. A i ta harmonija je čudan izum. Ona je kao riječ. Logična. Logos-na.

I dobro je da postoje samo dan i noć. I to je logično. I harmonično. Jer šta bi smo da se izmisli neko među-vrijeme. Ali ne kao prelaz.  Već kao novo vrijeme. Samostalno. Nešto što ne bi bilo ni dan ni noć. I što im nikako ne bi ličilo. Logos to ne bi podnio.

A izmisliti novu riječ je teško. Ili nemoguće,  ja mislim. Mislim autohtonu riječ. Potpuno, potpuno novu. Ne kovanicu, ne korijensku izvedenicu, ne sninonim, ne bilo šta poznato. Hajde probaj izmisliti nešto novo?!! Varaš se. To možda tebi jeste novo, ali ne i Logosu, kad kažemo da je to svijet.

I opet ja serendam ujutro, kada tome nije vrijeme. A poslije ću da se svađam sa gospodjicom Harmonijom, kada me opomene.

Što ne platiš na mostu, platiš na ćupriji. Jer to je zamka , da odlutaš od ponete i da ni sam zapravo ne znaš šta si htio reći,  iako ti je to na početku bilo jasno.

Ali glupi ljudi imaju mnogo riječi, i misle da im sve trebaju. A sve se vrlo kratko može reći.

A i ja bih onda umjesto svega ovoga napisala samo DA. A ko bi to čitao.

I to otvara pitanje publike ili jednog čitaoca. Ali to je druga tema. I nemam namjeru da jutros analiziram i to.

tako da znaš....

izađi samoćo

i nikad te neću ostaviti

izađi ako moraš

ali onda ćeš bježati

od mene

a nećeš imati kud

lavirint

tužna sam

puna gorčine neisplakanog mora

čekam da vidim

uzroke, povode, razloge

i tumaram unutar lavirinta

i grebem zidove

treba li da me tješi

što sam lavirint ja

sms 2

dajem sve što imam

za milimetar tvoje kože

kap tvoga mirisa

ugao tvojih usana

djelić tvoga jastuka

za to da me ima

u tvojim mislima, srcu

jer te volim