Nejednačina

Ima tako tih nekih ljudi koji materijalnim iskazuju emocije. Kao da su hendikepirani za osmijeh, zagrljaj, za riječ. Uvijek su tu kada treba. Rješavaju egzistenciju, misleći tako da je to i esencija.
Materijanim peru savjest. Materijalnim kupuju vrijeme. Materijalnim kažu stalo mi je. Materijalnim misle da speru sve što su zajebali.
I s takvim ljudima si uvijek na gubitku. Kad posmatraš matematički, ako ti je neko uništio san, koliko materijanog može to da nadomjesti? Kad posmatraš matematički, umro si negdje duboko u sebi, a dobio si na lotu-u. Kad posmatraš matematički, sa takvima si uvijek na gubitku. Jer nemate iste mjere. Jer to su nejednačine. I ne postoji formula koja će riješiti nejednačinu između dao sam ti to i to i između ti ne razumiješ. I naravno da ćeš uvijek biti na gubitku, jer ćeš ti razumjeti da je to sve što ćeš dobiti, i da takvi misle da su se kod tebe i pretplatili. I da si im dužan. Da, što je najtužnije, ti ćeš  razumjeti njihovo nerazumijevanje. A oni tebe nikad razumjeti neće. I tako i treba.


1 comment:

Najčitaniji postovi