imam
sve što poželim,
sem onog što jesam
ne volim Anu Karenjinu
Ovo sam pisala sa 16, a ni danas ne volim Anu Karenjinu
mašinovođo
dođe li ti
da
iskočiš
iz šina
u noći
poput ove
da
pregaziš
namjerno
još
jednu Anu Karenjinu
i
poludiš
od
nečiste savjesti
Ti si sav moj bol - 17 godina imala kad sam ovo pisala
postepeno
se navikavam na mučninu
suzdržavam
suze
peku
boli
tu
negdje
u
grudima
duboko
u meni
samo
tvoje ime
oči
tvoje
i
izblijedjele slike
na
pločniku
mrak
u
vazduhu tišina
boli
sve
jače i jače
zovem
nijemo
gledam
kao
vjerno
pseto
zgaženo
na cesti
bol
praznina
nestajem
ti
živiš u meni
bez
smisla
dani
noći
mjesec
pun
polako
prolaze
dimovi
cigareta
tiha
molitva
traje
duboko
u noć
ti
opet
ja
čekanje
bol
praznina
u meni
čami
moje
srce
opet
ti
ja
u krug
vrti se
pjesma
ti si
sav moj
bol
nesiguran let u nepoznatom pravcu
oko
mene ljudi i prašina
izmaglice
zvijezda, obrisi od noći
oko
mene dim i sjećanje
sve je
tu samo tebe nema
ne
poričem da boli, ali i ne urlam
stoički
igram ulogu do kraja
to što
je bilo a sada ga nema
to je
bilo lutanje u mraku
nesiguran
let u nepoznatom pravcu
prekinut stih
još
uvijek lutam
tražim
zovem
odjekuje
prazno
tišina
i noć
prva
svitanja
krvava
se bude
u mojim
očima
tuga i
bol
pokušavam
ne misliti
ali ne
ide
obično
prekinut
stih
vrlo davno napisana pjesma
budi mi
drug noćas
kad budem
plakala zbog tebe
budi mi drug
ti ne moraš
sve da znaš
ne sluti
ništa
utjehu mi
daj
Oktobar je, Mirjana, a ti nemaš kad
Oktobar je, a ja od jula nisam ništa napisala. I to je to.
Nemati vremena za sebe, kao dio mog osnovnog principa nemam ti kad.
Nemati vremena za sebe, kao dio mog osnovnog principa nemam ti kad.
Subscribe to:
Posts (Atom)