Primijetila sa da ljudi najčešće svoj kukavičluk zovu odrastanjem. Kao, to tako mora. Vidiš kako svi. Vidiš kako je svima. Ćuti! Šta ti hoćeš? Šta izmišljaš?
I dobrovoljno prihvataju tuđe odluke. To zovu sudbinom. Brakovima. Vezama. Poslovima.
A ja sam uvijek mislila da je biti odrastao ono kad možeš sam donijeti odluku. O sebi. I za sebe. Ono kad ne zamijeniš mamu ženom, tatu mužem, stariju sestru poslom.
Ali ja, očigledno, pojma nemam. I, iskrena da budem, i volim što nemam. Ja ću po svom.
I dobrovoljno prihvataju tuđe odluke. To zovu sudbinom. Brakovima. Vezama. Poslovima.
A ja sam uvijek mislila da je biti odrastao ono kad možeš sam donijeti odluku. O sebi. I za sebe. Ono kad ne zamijeniš mamu ženom, tatu mužem, stariju sestru poslom.
Ali ja, očigledno, pojma nemam. I, iskrena da budem, i volim što nemam. Ja ću po svom.
No comments:
Post a Comment