Zivot je nesto razlicito od onog sto sam mislila da jeste. Sto sam zivjela i zeljela da bude.
ja postala majka
Sad, kad pregledah sve svoje postove, shvatih da nisam pisala o najdivnijoj, i najvaznijoj od svih cinjenica - cinjenici da postala sam majka. 4.12. na svijet sam donijela jedno maleno, predivno bice. Kazu, kada se rodi beba, rodi se i mama. Izmorena i nesigurna, uplasena i neispavana u babinama, a i malo poslije njih nisam stizala da mislim o tome. Ali sad vidim kako je to u biti istina. Kako je bit istine istina biti :) Rodila sam se i ja. Neka nova, neka stara, neka luda, neka pametna, kako god, rodila sam se i ja sa njom. Tu nema dileme. Jos dok sam je nosila, pitala sam se kako cu podici dijete.Hocu li znati? Ja, za koju mislih da sam gruba, nimalo zenstvena, nimalo kao druge kvocke oko mene - ja rodih djevojcicu malenu. A ona, ridja, njezna, malena, sva na dlan stane. Tu sam oplakala prvi put. Uplasila sam se kako ce bebi biti kraj mene. Hocu li sve znati? Dise li? Da li je hranim dobro? To ona zbog mene place i kaki, ja sam nesto pogrijesila. Da li me voli? Zna li ko sam ja? Da, ja se uvijek pitam, dok svi oko mene zive :) A onda je moja mala princeza malo porasla. I svasta se oko mene desavalo. Desava se i sad. Ali sam odlucila da uzivam sa njom svaki dan. Da nisu glupe sve one zene koje su mi govorile da se samo djetetu posvetim, da sve ostalo nije bitno. Dobro, ja to ne mogu da postujem bas tako, jer ja opet nisam kao druge, da petoro djece rodim. I otad uspijevam sve. Sve stizem. Sve mogu. Uprkos svemu. I gledam je malenu, savrsenu, moju. I srecna sam. I hvala Bogu za to.
Subscribe to:
Posts (Atom)