Neke ljude prerasteš,
Kao staru košulju koja ti okrača,
Kao drvo što preraste kuću.
Stojite i dalje tu, tijesno je, maleno je, niste više isti.
Prestanje ljudi boli. I ostaneš tako da stojiš sam, da se ne uklapaš u stare mjere.
UMJESTO PREDGOVORA: Stranče, ako ikad zaviriš u ove stihove, ne trudi se da ih razumiješ, jer su pisani mojim bolom i čak ih ni ja ponekad ne razumijem
Neke ljude prerasteš,
Kao staru košulju koja ti okrača,
Kao drvo što preraste kuću.
Stojite i dalje tu, tijesno je, maleno je, niste više isti.
Prestanje ljudi boli. I ostaneš tako da stojiš sam, da se ne uklapaš u stare mjere.