Jutros kiša lije
vozim ulicama što puste
na radiju odnekud Arsen
i ničeg nema, ničeg nema u kući pored mora
i tebe nema
i sjetim te se, mirisa, crvenog duksa koji sam tako voljela
i sjetim se kako si mislio da sve te vodilo ka meni
i kako sam mogla da uzmem tu pjesmu sebi
i kad ostarim da biću tvoja cura...
Toliko godina je prošlo
i što bi pjesnik rekao sad te se samo rijetko sjetim
i kako ti nisam sve dospjela reći.
