stečena slabost

Lomiš me
U trenutku
Stečene slabosti
Poželjeh vječnost
I pustih krik
Zanosnog iskušenja
Koji se prosu
Na bjelinu papira
Kojeg cu vec sutra
Spaljenim imenovati.

Svako mora da pređe svoj put do drugoga

Idi
Ostaću ovdje
Kad odeš  najdalje
Srešćeš me
Jednom sam krenula
Jer svako mora da pređe
Svoj put do drugog

Tačno znam i kad sam ovo pisala

sjetile se zvijezde u tvoje oči

u pogled namijenjen meni

i ja vidjeh snove

snivane pod bijelim bagremom

mog djetinjstva

znala sam da to si ti

sanjani

davno još

kad bagremov miris

na tebi osjetih




i broj 2

                                   isprepletenih tijela

                                   dokučujemo misli

                                   rasplićemo želje

                                   i ja u tebi vidim svoje snove

                                   djetinjstvo, bijeli bagrem

                                   i sve što je moje

                                   brišeš mi suze

                                   milujem ti kosu

                                   ćutimo dugo dugo

                                   dok ne ponestane daha

                                   upijam ti riječi

                                   mada ne znaš to

                                   privid je moja igra

                                   a unutra mi je loše.

nesklad

u plamenu izgara želja

moje i tvoje ruke u neskladu

...

Teško je kriti svitanje

Kad noć treba da je duža