zašto se ti trudiš?

zašto se trudiš

zašto tebi niko ne stavi

svijet pod noge

zvijezde u dlanove

lakoću u dane

zašto se trudiš biti obična

sa svojim 

neobično-običnim snovima i željama

žene sanjaju komplikovane sne

i žele mnogo i sve im daju

zašto se ti trudiš

Nismo se čule dugo

Nismo se čule dugo,

Riječi moje,

Dugo nismo sijale na bjelini,

Na marginama, na pijesku,

Na suzama, na usnama

Dugo ste se skrivale

Pokušaj skrivanja sebe

Zarad nečeg što misliš da žele

Da treba da jesi

Da moraš da jesi

Zašo ćutite riječi moje?

Ako sam slaba, vi jake budite

Ako sam jaka vi dušu milujte

Artikulacija sebe

A ne pokušaj bijega u kliše

pjesma o nedostajanju

ruke bi čežnjivo da te dotaknu

ali noć odbija

da bude oblikovana po tvom liku

ova tišina odbija

smijeh da postane

nedostaješ mi

pjesma o tamo nekom sjećanju

spiram tvoje mirise iz svoje kože

grebem posljednji poljubac

sa kao tuđeg tijela

suzama brišem

ono što sam postala

ali ne vrijedi

puna te je duša

što te žudno upijala i čekala

pjesma o tamo nekoj samoći

sjeti me se u pet do dvanaest

dok još ne bude kasno za sve

kad se usnule vampirice

naglo trgnu iz sna

sjeti me se u pet do dvanaest

na razmeđu dva dana

reci- bila je ona i otišla je

jer je sa mnom bila sama

pjesma iz tamo nekog decembra

u gustim maglama decembarske noći

dok je spavao grad

čekala sam čas kada ćeš doći

uzalud, kao što čekam sad

hladna je ova decembarska tišina

što me pritišće iz oblaka

gleda li ovo Bog sa visina

i broji li i on odjeke tvojih koraka