Dođi,
Prekrojiću ti pjesmu već pisanu
Ne brini, biće ti taman
Nove su kao cipele
Žuljaju i bole
I onda sebi kažem što mi ovo treba
Zato ću ti prekrojiti jednu
Udobnija da bude
UMJESTO PREDGOVORA: Stranče, ako ikad zaviriš u ove stihove, ne trudi se da ih razumiješ, jer su pisani mojim bolom i čak ih ni ja ponekad ne razumijem
Dođi,
Prekrojiću ti pjesmu već pisanu
Ne brini, biće ti taman
Nove su kao cipele
Žuljaju i bole
I onda sebi kažem što mi ovo treba
Zato ću ti prekrojiti jednu
Udobnija da bude
Prednost ovog dugog neulaska na svoj blog je što niko ne zna kad je šta nastalo što ovdje ispišem nekad odjednom. Jer ljude vole da znaju. O tuđem životu pogotovo. Pa i o mom, jer sam im tuđa.