Tražio si mi pjesmu
A nisi trebao
Nikad je sretna napisala nisam
Mada ti to ne znaš
Kao što ni mene ne znaš
Kao što ti nisam ni rekla
Da ja sam jedna puna strahova
Obična, najobičnija žena
Zabrana za ljubavnike
Trebalo bi zabraniti da se sreću
Stari ljubavnici u novim životima
Da se znane oči spuštaju niz tijelo
Jer prevari taj kratak bljesak
Pomisle ljudi vidi onog mene
Vidi kako sam tad mlad i lijep bio
Ali, trebalo bi to zabraniti
Jer toliko je laži u tim susretima
Koje služe samo za uzdah i da ti pokvare dan
Jer misliš da je nešto moglo drugačije
A da jeste bilo bi
I otkud nama tolika potreba da posjedujemo sve?
Reminiscencija
Sve te naše noći
U onom stanu visoko gore pri nebu
S prozorima što su neuspješno krili našu priču
I tvoja pitanja
I moj smijeh
I pokušaj da se bude nešto što nisi
I sve te dobrodošlice i svi ti ispraćaji
I od dvije godine
pamtim samo neke slike
I da imam ono što tebi fali.
Subscribe to:
Posts (Atom)