U pokušaju prevazilaženja sebe. Vučem san koji mi se zalijepio za noge. Ne da mi da hodam.
A htjela bih svoju uobičajenu jutarnju predstavu sa namještenim osmijehom na licu.
Dan treba da protekne uobičajeno mirno. Ravnodušno. Da me se ne dotiče. Samo da prolazi, sa mnom, ali mimo mene. Kako ću ja sad da otaljam ovaj dan, sa ovim snom što mi blokira hod? Sa ovom na javi koja se opet probudila i koja se buni u kavezu? Zna li ona koliko meni vremena treba da je opet smirim i da je uspavam? Šta joj fali u kavezu? Dajem joj dovoljno da ne umre od gladi i ne crkne od žeđi. S vremena na vrijeme provjerim vitalne funkcije. Ponekad joj malo i otključam kavez i odškrinem vrata. Pa ne mogu ja da preživljavam svoje dane dok ona lupa o kavez. Šta ako izgubim ravnotežu ili se spotaknem u ovom svom uobičajenom i utabanom životu? Ona o tome ne misli. Ona vrišti, hoće svoja prava.
A koja su moja prava sa ovim snom koji mi se zalijepio za mene i ne da mi da hodam i da izvodim uobičajenu predstavu sa osmijehom na licu?!
A htjela bih svoju uobičajenu jutarnju predstavu sa namještenim osmijehom na licu.
Dan treba da protekne uobičajeno mirno. Ravnodušno. Da me se ne dotiče. Samo da prolazi, sa mnom, ali mimo mene. Kako ću ja sad da otaljam ovaj dan, sa ovim snom što mi blokira hod? Sa ovom na javi koja se opet probudila i koja se buni u kavezu? Zna li ona koliko meni vremena treba da je opet smirim i da je uspavam? Šta joj fali u kavezu? Dajem joj dovoljno da ne umre od gladi i ne crkne od žeđi. S vremena na vrijeme provjerim vitalne funkcije. Ponekad joj malo i otključam kavez i odškrinem vrata. Pa ne mogu ja da preživljavam svoje dane dok ona lupa o kavez. Šta ako izgubim ravnotežu ili se spotaknem u ovom svom uobičajenom i utabanom životu? Ona o tome ne misli. Ona vrišti, hoće svoja prava.
A koja su moja prava sa ovim snom koji mi se zalijepio za mene i ne da mi da hodam i da izvodim uobičajenu predstavu sa osmijehom na licu?!
