Ponekad mi dođeš u posjetu,
posjeti me tvoje odsustvo,
ne smijem reći nedostajanje,
jer sam se davno odrekla prava na dostajanje,
jer sam te odavno preboljela,
jer sam odavno tuđa, ne tvoja, bila,
jer sam odavno davna ja.
Sklizneš u suzu dok zubima stisnem usnu,
sklizneš u pogled u daljinu u kojoj si.
Ponekad,
u stvari sve česće u posljednje vrijeme,
izroni iz mene sjećanje jedno davno,
nepreboljeno, neumrljano, neisplakano,
nedodirnuto, neslomljeno, moje
i isplačem te iz sebe ja.
