Čovjek kao kofer

Koliko dugo covjek može da živi kao kofer? Kao kofer u koji gura sve sto je bio, sto jeste i sta zeli biti? Da ga otvori ponekad ili vise nikad?
Zivot tece. I mimo kofera. A po koferu samo  slaze slojeve prašine. Mozda je unutra blago. Mozda samo neupotrebljivo smeće. Ali kako da znas ako nikad nikom ne dozvolis vise da barem priviri. Ne znam. Nikad ne znam sta je lakse...
у

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)

Najčitaniji postovi

  • To be continued 1 na eto tako post
    Pokušam ja, nije da ne pokušam. Baš, rekoh, hajde da vidim. Kažem sebi, de, ne budi ćurka, i tako još nekih imena dodam. Ali džaba, nisam...
  • prosipanje
    Prosu se suza utabanim putem oprost moleći na usnama slanog jutra
  • šta?
    Šta li će mi donijeti godine Nepoznate Tuđe Nijeme Samoćo izadji na svjetlo Dosta si se skrivala
  • ima li ikog
    hrabrost kad ne treba strah od pogresnih ljudi ja u protivrjecnosti sa sobom  sa svijetom  u meni  izranjaju davne rijeci vjecnost o...
  • Usputna piskaranja 2
    Kad sam već na blogu, i kad imam rijetke momente tišine u ovoj kući, treba da zapišem. Nešto sam još naučila. Treba slušati samo sebe. On...
  • Usputna piskaranja
    Čitav život vučem sa sobom papirčine, knjige, sveske, udžbenike, lektire, pisma, razglednice, škrabanja... Pišem. Brišem. Podvlačim. Precr...
  • Kristalno jasno
    Tako je lijep dan, nebo kristalno čisto, toliko da na njemu vidiš kako iz tebe izbija na površinu sve ono što je ostavljeno za misliti o ...