Psihologija nemetala

Nikad se ne zna šta je u čijem srcu. Ili ko.
Mnogi nisu sigurni ni za svoje.
Tako je malo ljudi koji su spremni da se suoče sa tako opasnim poslom kao što je kopanje po sopstvenim osjecanjima.
Mnogi počnu ali se umore. Ili uplaše. Svejedno.  Odustanu.
I tako nikad ne saznaju zašto su takvi kakvi jesu.
Ja vjerovatno sve radim pogrešno. Ali uvijek, baš uvijek prvo kopam po sebi.
Važno mi je da demistifijukem ili da ogolim emociju. Da vidim šta je ono čisto. Šta je emocija, a šta talog vremena, sredine, čega god.
Šta god da nadjem kažem idi dalje s tim.
Meni je lakše da živim tako. Sa saznanjem. I sa odlukom. Važno je da si donio odluku. Ne mora svaka biti dobra. Ali moraš da živiš u skladu sa sobom. Jedino to ima smisla. Ako se mene pita.  A pita me se jer je moj život.

No comments:

Post a Comment

Najčitaniji postovi