Nikad se ne zna šta je u čijem srcu. Ili ko.
Mnogi nisu sigurni ni za svoje.
Tako je malo ljudi koji su spremni da se suoče sa tako opasnim poslom kao što je kopanje po sopstvenim osjecanjima.
Mnogi počnu ali se umore. Ili uplaše. Svejedno. Odustanu.
I tako nikad ne saznaju zašto su takvi kakvi jesu.
Ja vjerovatno sve radim pogrešno. Ali uvijek, baš uvijek prvo kopam po sebi.
Važno mi je da demistifijukem ili da ogolim emociju. Da vidim šta je ono čisto. Šta je emocija, a šta talog vremena, sredine, čega god.
Šta god da nadjem kažem idi dalje s tim.
Meni je lakše da živim tako. Sa saznanjem. I sa odlukom. Važno je da si donio odluku. Ne mora svaka biti dobra. Ali moraš da živiš u skladu sa sobom. Jedino to ima smisla. Ako se mene pita. A pita me se jer je moj život.
UMJESTO PREDGOVORA: Stranče, ako ikad zaviriš u ove stihove, ne trudi se da ih razumiješ, jer su pisani mojim bolom i čak ih ni ja ponekad ne razumijem
Psihologija nemetala
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Najčitaniji postovi
-
Pokušam ja, nije da ne pokušam. Baš, rekoh, hajde da vidim. Kažem sebi, de, ne budi ćurka, i tako još nekih imena dodam. Ali džaba, nisam...
-
Prosu se suza utabanim putem oprost moleći na usnama slanog jutra
-
Šta li će mi donijeti godine Nepoznate Tuđe Nijeme Samoćo izadji na svjetlo Dosta si se skrivala
-
hrabrost kad ne treba strah od pogresnih ljudi ja u protivrjecnosti sa sobom sa svijetom u meni izranjaju davne rijeci vjecnost o...
-
Kad sam već na blogu, i kad imam rijetke momente tišine u ovoj kući, treba da zapišem. Nešto sam još naučila. Treba slušati samo sebe. On...
-
Čitav život vučem sa sobom papirčine, knjige, sveske, udžbenike, lektire, pisma, razglednice, škrabanja... Pišem. Brišem. Podvlačim. Precr...
-
Tako je lijep dan, nebo kristalno čisto, toliko da na njemu vidiš kako iz tebe izbija na površinu sve ono što je ostavljeno za misliti o ...
No comments:
Post a Comment