oko
mene ljudi i prašina
izmaglice
zvijezda, obrisi od noći
oko
mene dim i sjećanje
sve je
tu samo tebe nema
ne
poričem da boli, ali i ne urlam
stoički
igram ulogu do kraja
to što
je bilo a sada ga nema
to je
bilo lutanje u mraku
nesiguran
let u nepoznatom pravcu
No comments:
Post a Comment