"Čovjek je na gubitku čim udari čelom o pod". Selimoviću, Nobelovu bih ti dala.
Kad bi barem glavni glumac predstave života imao generalnu probu. Da provjeri scenu, dekor, da čuje ili ne čuje suflere. Toga nema. Odmah si katapultiran na scenu. Reflektori zasljepljuju pogled. Jedino što možeš jeste da se adaptiraš. Ili kako bi to funkcionalisti rekli, da pozitivno doprinosiš harmoniji sistema. Da zanemariš publiku i tremu koju osjećaš. Vrijeme predstave ionako je ograničeno. Samo se potrudi da izdržiš do kraja. Aplauzi nisu namijenjeni svima. Ionako nećeš izaći na bis. Kad zavjesa padne, biće ti lakše. Čovjek je zaista, dragi Meša, uvijek na gubitku.
Kad bi barem glavni glumac predstave života imao generalnu probu. Da provjeri scenu, dekor, da čuje ili ne čuje suflere. Toga nema. Odmah si katapultiran na scenu. Reflektori zasljepljuju pogled. Jedino što možeš jeste da se adaptiraš. Ili kako bi to funkcionalisti rekli, da pozitivno doprinosiš harmoniji sistema. Da zanemariš publiku i tremu koju osjećaš. Vrijeme predstave ionako je ograničeno. Samo se potrudi da izdržiš do kraja. Aplauzi nisu namijenjeni svima. Ionako nećeš izaći na bis. Kad zavjesa padne, biće ti lakše. Čovjek je zaista, dragi Meša, uvijek na gubitku.
No comments:
Post a Comment