Stojiš na treasi
otpuhuješ dim
gledam te kroz veo bijele zavjese
ja znam da odlaziš zauvijek
i razumijem u sebi duboko da ne znaš kako to da mi kažeš
da mi nećeš reći, bar ne danas.
Počinjem da pričam o ljepoti vremena
namještam zavjesu
kao da ju je sam Bog postavio tu
između nas da se bijeli,
da imam čime da zauzmem ruke.
U meni sve vrišti ne idi iako glasno kažem
hoćeš da idemo i još more trivijalnosti
da ti olakšam odlazak i da te pustim
jer opet moram ja da puštam
zato što ja znam šta je bolje za mene.
otpuhuješ dim
gledam te kroz veo bijele zavjese
ja znam da odlaziš zauvijek
i razumijem u sebi duboko da ne znaš kako to da mi kažeš
da mi nećeš reći, bar ne danas.
Počinjem da pričam o ljepoti vremena
namještam zavjesu
kao da ju je sam Bog postavio tu
između nas da se bijeli,
da imam čime da zauzmem ruke.
U meni sve vrišti ne idi iako glasno kažem
hoćeš da idemo i još more trivijalnosti
da ti olakšam odlazak i da te pustim
jer opet moram ja da puštam
zato što ja znam šta je bolje za mene.
No comments:
Post a Comment