Kaze Andrić -kad nisam očajan, ja ne vrijedim ništa. E ja ne vrijedim ni tada. Očaj je jedina vrijednost koja se nametne i onda Ja ostaje u drugom planu. Gadno je i kad je čovjek mjera svih stvari. I onih koje jesu, a pogotovo onih koje nisu. Ja vječito nešto mjerim prema sebi. Pa mi sve maleno, usko, tijesno. Pa mi sve veliko, šlampavo. Ja u vječitom raskoraku sa svijetom. A kako da ne mjerim prema sebi? Prema kome ću? A zašto sebe ne volim ponekad ?
Mudrice :)
ReplyDeleteLijepa primjedba da nije uvijek zgodno da je čovjek mjera svih stvari. A to da su ljudi obično najkreativniji kad ih uhvati neki bed mi je poznato već neko vrijeme..;)
:)
ReplyDeleteHvala lijepo! Lijepo ja primjecujem, nije da ne primjecujem :)
ReplyDeletema i meni sve nesto usko, tesno, slampavo, preveliko pa se pitam kako to. a u tome je caka, dakle ja sve merim prema tebi. ima da pripazim malo, od sada cu da merim prema komsiji peri, on mi izgleda onako potaman...
ReplyDeleteMolim te da postavis komsiju Peru kao egzemplar da se ne pati narod i da ne trazi mjeru sto kuda :)
ReplyDelete