noći
poput naše mirišu na grijeh
i vuku
sa sobom zore
pune
suza
i
podmuklu bol
trenuci
zaborava i opijenosti
izgriženi
željom da se bude
vječno
u toj noći
glasnih
uzdaha
kriju
na dnu neprebol
slomljenog
krika
u
razbijenom ogledalu
gledamo
se kao stranci
koji u
sebi kriju tu našu noć
i na
dnu sopstva neprebol
No comments:
Post a Comment