Riječi

Ja se oduvijek vrlo lako izražavam. Nikad nemam problem sa tim da ne znam šta ču reći. Niti da mi fali nešto riječi. Ima ih i vška :)
I tako pričam ja stalno, o svemu imam svoj stav, na svaku temu imam šta da kažem.
I šta se dešava?
Ja se tako lijepo ispričam sa drugima kao sama sa sobom. Mislim se u sebi, ja tako gledam na to i ja ti kažem to i to. Ili se ne mislim u sebi, najčešće. Ja samo pričam.Uostalom, pitali ste me? :)
I desi se, ovih dana često, da mi kažu ljudi, rekla si mi to i to. I ja pojma nemam.
Ponekad tu bude baš pametnih stvari, pa se pitam jesam li to rekla baš ja?
Bude i manje pametnih, pa se i tada pitam jesam li to rekla baš ja?!!
Šalu na stranu, mene to čudi. Cijeli moj život i mlađi i stariji od mene mi stalno ponavljaju kako sam nešto rekla. Kako je to nekad nešto promijenilo nešto kod njih. Kako su razmišljali. Kako sam u pravu. Kako sam pametna. Kako sam mogla da znam?.
A ja pojma nemam. Čak nemam ni sjećanja na to što sam rekla. Mislim, uglavnom nije da to ne bih baš tako rekla.Ali da se pamti to što sam rekla meni nije jasno. I zar nisu to i sami znali što sam ja rekla?
Ništa tu meni nije jasno.

No comments:

Post a Comment

Najčitaniji postovi