na
toalet papiru
pišem
sjećanja
i ovaj
pokušaj
očajnički
nemoguć
da te
vidim u moru
nepoznatih
lica
ovog
lijepog velegrada
kad
sreća zamire
i kad
osjećam samo
strah
bijeg
od istine
što će
dugo još
kriti
se po tramvajima
i
varničiti iskrama
ludila
u meni
kaome
ja to pišem
sama
u
hotelskoj sobi
za
dvoje namijenjenoj
ovom
nepoznatom licu
iz
stana preko puta sobe
onom
slučajnom prolazniku
što me
gleda
pa
nastavlja dalje
kružnim
tokom
ili
tebi dalekom
ili
sebi
preplašenoj
i plačljivoj poput djeteta
a zna
se svrha
ove
vrste papira…
No comments:
Post a Comment