crno-bijelo

sjedim i gledam u ovo bijelo prazno

i prvi put osjećam daljinu

boli ovo načeto u meni

i one riječi bole me sad

hiljade riječi što u suzu bi stale

a ti tako dalek

zatvoren i nijem

sjedim i gledam u ovo što se crni

naviru misli

naviru suze

neprevodive u riječi

ja sebi daleka

zatvaram se nijema

preskupo plaćam svaki svoj ceh

oči mutne ne naziru kraj

tebe dalekog ne vidim  više

ali boli ovo u grudima, znaj

boli ova nemoć, ne nehtijenje

kud god da krenem nije pravi put

kome da kažem, koga da pitam

kuda da idem poslije tebe ja