Sve je to samo šala, rekla bi ona.
I onda ide slika Lava Nikolajevića kojeg zatiču kod Rogožina dok Nikolajevna leži kraj njih mrtva. Vrhunac apsurda. Ne-svijest.
Kad negiraš sebe zarad drugih. Jer bi da mijenjaš svijet. Jer vjeruješ u ideale. Jer ne poznaješ sopstvene granice. Jer si možda sujetan. Ili, možda, glup. Ili možda idiot.
Treba pronaći realnu siku svog svijeta.
Međutim, problem je što svako ima pravo na svoju realnost. Istina ima dva lica.
Postavlja se pitanje da li je količina bilo čega unaprijed određena ili to određujem ja sama.
Ali kako onda opravdati ludilo?
Ako ja sebi "odredim mjeru", šta bude pa se ona"prevrši", prelije preko vrhova mojih mogućnosti i oblije i uguši zdravu mene?
Ili ako te određuje neko/nešto drugo, zašto je to nekome određeno a nekome ne?
Mislim da mora postojti sloboda izbora. Ona nosi sa sobom odgovoronost. A odgovornost nosi kajanje ili ne-kajanje.
Mislim da bi to moglo biti objašnjenje.
Ako imaš autonomiju da si slobodan, onda imaš izbor. Kad izabereš, kad ti odlučiš, jedino što slijedi jeste kajanje ili ne-kajanje. I to je, po meni, ta mala zamka slobode. Put za sve bolesti. Jer ti odlučuješ. Kad već hoćeš da si bog, snosi odgovornost. I živi sa tim.
Sva tajna našeg života, je, možda, u tome - moći podnijeti sopstvene odluke.
I onda ide slika Lava Nikolajevića kojeg zatiču kod Rogožina dok Nikolajevna leži kraj njih mrtva. Vrhunac apsurda. Ne-svijest.
Kad negiraš sebe zarad drugih. Jer bi da mijenjaš svijet. Jer vjeruješ u ideale. Jer ne poznaješ sopstvene granice. Jer si možda sujetan. Ili, možda, glup. Ili možda idiot.
Treba pronaći realnu siku svog svijeta.
Međutim, problem je što svako ima pravo na svoju realnost. Istina ima dva lica.
Postavlja se pitanje da li je količina bilo čega unaprijed određena ili to određujem ja sama.
Ali kako onda opravdati ludilo?
Ako ja sebi "odredim mjeru", šta bude pa se ona"prevrši", prelije preko vrhova mojih mogućnosti i oblije i uguši zdravu mene?
Ili ako te određuje neko/nešto drugo, zašto je to nekome određeno a nekome ne?
Mislim da mora postojti sloboda izbora. Ona nosi sa sobom odgovoronost. A odgovornost nosi kajanje ili ne-kajanje.
Mislim da bi to moglo biti objašnjenje.
Ako imaš autonomiju da si slobodan, onda imaš izbor. Kad izabereš, kad ti odlučiš, jedino što slijedi jeste kajanje ili ne-kajanje. I to je, po meni, ta mala zamka slobode. Put za sve bolesti. Jer ti odlučuješ. Kad već hoćeš da si bog, snosi odgovornost. I živi sa tim.
Sva tajna našeg života, je, možda, u tome - moći podnijeti sopstvene odluke.
No comments:
Post a Comment