Ni
muzika, ni riječi, ni slike
ništa ne
pomaže kad si sam sa sobom
s hladnom
noći oko sebe
i kad čuješ
samo otkucaje svog srca
strijepnja
viri iz svake tišine
lagano se
penje duž kičmenog stuba
grabi za
srce, pohotljivo i besramno
oduzima ti
dah
strah
tješiš se
iskustvima
granice
ludila još niko ne zna
normalnost
je svedena na jeftinu cijenu
svuda oko
tebe ogoljelo drveće
sam si i čuješ
samo srce
u njemu
ćutiš strah
ne vrijedi
da urlaš niko neće čuti
vrata ti
neće otvoriti, nemaš kome da bježiš
ostani
osjeti strah
ne trudi se
da shvatiš
strah ne
trpi empirijske šeme
suoči se
ako preživiš
nestaće
No comments:
Post a Comment