kako
da te smirim
nemiru
mog sna
dok na drugoj strani kreveta
ravnina koja čeka
otiske
tvog tijela
sad ti i ime zna
Ako ni ne slutiš ono što mi treba
nametni mi svoje
rješenje
primila
bih ga kao svoje
ljubila, vazduh
bih mu dala
svojim
bih ga zvala
samo
dođi
uzmi
ove ruke
pokori
ovu divlju u meni
vjeruj,
ti to znaš
No comments:
Post a Comment