Eto, ja priznajem

Eto, ja priznajem.
I šta onda ako priznajem? Kao da će to priznanje da promijeni nešto.
I ako sam  priznala, to opet nema veze sa tim kako će biti.
Ili je možda potrebno samo priznanje. Nisam o tome mislila. A ni to nije važno.
Postoji jedan časak samo, kada nešto treba da se dogodi. Samo jedan presjek želim i izvoli.
Poklapanje u pravom trenutku. Pravo mjesto presjeka.
Jer, recimo, nije isto ako se nešto ukrsti na početku, pri sredini, na sredini, pri kraju, ili na kraju.
Da ne govorim o milion trenutaka između nabrojanog. Ili kad samo jedno se ukršta, a drugo ne.
A sve ima kad treba.
Zašto se to dešava, to nije ni važno. Jer ništa ne mijenja.
Mada možda, i kako treba igra veliku ulogu.
Ali to je još komplikovanije nekome za razumijeti, pa makar i drugo htjelo.






No comments:

Post a Comment

Najčitaniji postovi