Eto tako

Jeste li ikada posmatrali u sebi kako vam struji krv?

Legneš, ugasiš svjetlo i posmatraš kuda ti teče krv.

Ili ne legneš, ne ugasiš svjetlo i posmatraš kuda ti teče krv.

(ja lakše vizueliziram u mraku, pa zato).

Elem, to nije bitno. Važno je koliko češto osjetimo ili se, pak, sjetimo, da uopšte imamo krv.

Koliko smo svjesni da ona teče našim venama, kapilarima, (jebeš biologiju sad).

Koliko smo uošte živi mi?

Ja sebi sve češće postavljam to pitanje. Jedno vrijeme nisam. Nisam htjela. Nisam smjela. Nisam željela. Nisu mi dali.

Ali sad mogu, smijem i želim, a nekada mi se i samoj nameće to pitanje, koliko ja znam da sam živa.

Pitam se, koje strukture mi je krv sada? Imam li je? 

Pitam se kako joj je bilo do sada u meni. 

Ali, čovjek i treba da bude otvoren za mogućnosti koje mu se pružaju. Nije to do krvi. Koliko do mene.

Samo dosadilo da ja razgovaram sama sa sobom  i posmatram kako mi struji krv.

Treba neko to da probudi, vrijeme je već. Neko, ne ja.

A ja u tome ovaj put ne želim da imam udijela. Svu krivicu prebacujem na tog nekog. Ne da mu otežam, već da mu olakšam.

I ko to ne razumije biće eliminisan na samom početku. 

Jer stara sam ja već.

Dosadile su mi dosade. Dosadila sam sama sebi. 

"Let's dance" što bi rekao Bovi, ali možda ne taj Bovi baš, više taj Bovi u mojoj glavi.

Jer ja toj pjesmi dajem neko svoje značenje. Baš mene briga šta je on zapravo htio njome da kaže. 

Ako je i imao neku namjeru. Kontam, mogao je biti i drogiran, a ako je i bio drogiran, onda sam to prije ja htjela reći nego on, jet to nije bio on, već drogom izmijenjena svijest.

I šta sad serem ja tu. 

Ali volim da zabilježim sebi.

Izvinite eventualni čitaoci kad kažem jeste li razumjeli. Ne obraćam se vama.

Ovo je moj blog. A ja sam sebična. I nemam problem ni da priznam to.

Prije će biti da je iza svih tih vaših altruizama štokakvih, zapravo egoizam, i to je ikom iole pametnom jasno, ali nemam namjeru ja da to pojašnjavam. 

Ja sam ja. A ni sebe ne razumijem. Jer cjelini fali dio, a dijelu cjelina. 

Sad sam se sjetila, ovo ću da odštampam i nosim sa sobom i da uručim srećnom dobitniku.

Šta, nije srećan? Nema veze. Važno da je dobitnik. I to je nešto.

To be continued...