Ponekad mi se čini da bih mogla da napišem čitavu knjigu od samo jednog osjećaja koji me hvata.
Ali onda pokušam da definišem taj osjećaj, da ga kategorizujem, dodijelim mu i rod i vrstu.
I naravno, odustanem. Mislim, od knjige.
Jer ja sam jedan racionalan tip. Po izboru.
Inače sam neracionalna skroz, po prirodi.
A i kad me uhvati taj osjećaj, sve bih radila samo pisala ne bih. Pisanje služi za pokopavanje misli i osjećaja, što kaže Meša - riječi su nišani misli.
Ništa pametnije nije rekao. Dobro, rekao je još i da je zlatna ptica grdna varka.
Ali nećemo o Meši. Ni o Dostojevskom. Oni me ionako izbace iz racionalnosti po izboru. A i iz mene po prirodi.
Htjela sam da pišem o osjećaju, tome što me hvata.
Njegova manifestacija je u onom uglu usana koje se nakrive u smiješak.
I zelene je boje, ako osjećanja mogu imati boju. A ako ne mogu, ja mu dodjeljujem zelenu boju, jer mora moj mozak sa nečim da ga poveže.
Samo je pitanje, u vezi sa tim osjećajem, hoću li ja da budem ono po izboru, ili ono po rođenju.
I da li da uključujem drugu osobu, koja bi mogla da spoji rođenje i izbor u jedno.
Htjela sam samo da prikažem sebi, u formi posta, riječi, traga, nišana misli, da mislimo isto.
Neko i ja da mislimo isto.
I da ja treba da donesem odluku. Ili da sam je donijela. A čim sam je donijela, pameti sam se pametno odrekla.
To be continued...
Ali onda pokušam da definišem taj osjećaj, da ga kategorizujem, dodijelim mu i rod i vrstu.
I naravno, odustanem. Mislim, od knjige.
Jer ja sam jedan racionalan tip. Po izboru.
Inače sam neracionalna skroz, po prirodi.
A i kad me uhvati taj osjećaj, sve bih radila samo pisala ne bih. Pisanje služi za pokopavanje misli i osjećaja, što kaže Meša - riječi su nišani misli.
Ništa pametnije nije rekao. Dobro, rekao je još i da je zlatna ptica grdna varka.
Ali nećemo o Meši. Ni o Dostojevskom. Oni me ionako izbace iz racionalnosti po izboru. A i iz mene po prirodi.
Htjela sam da pišem o osjećaju, tome što me hvata.
Njegova manifestacija je u onom uglu usana koje se nakrive u smiješak.
I zelene je boje, ako osjećanja mogu imati boju. A ako ne mogu, ja mu dodjeljujem zelenu boju, jer mora moj mozak sa nečim da ga poveže.
Samo je pitanje, u vezi sa tim osjećajem, hoću li ja da budem ono po izboru, ili ono po rođenju.
I da li da uključujem drugu osobu, koja bi mogla da spoji rođenje i izbor u jedno.
Htjela sam samo da prikažem sebi, u formi posta, riječi, traga, nišana misli, da mislimo isto.
Neko i ja da mislimo isto.
I da ja treba da donesem odluku. Ili da sam je donijela. A čim sam je donijela, pameti sam se pametno odrekla.
To be continued...
No comments:
Post a Comment